Anksioznost u modernom životu: zašto se toliko nas osjeća napeto
Anksioznost je jedno od najčešćih iskustava našeg doba. Što istraživanja kažu o razlozima i zašto osjećaj tjeskobe ne znači da je s vama nešto pogrešno.
Ako se često osjećate napeto, nemirno ili zabrinuto, a da ni sami ne znate zašto, niste sami, daleko od toga. Anksioznost je jedno od najčešćih ljudskih iskustava našeg doba. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da otprilike jedna od dvadeset i pet osoba u svijetu živi s anksioznim poremećajem, a mnogo ih više poznaje svakodnevnu inačicu: stisnute grudi prije teškog razgovora, um koji noću ne prestaje raditi, tiho zujanje nelagode dok listamo vijesti.
Ovaj članak nije dijagnoza. To je pokušaj da mirno razumijemo zašto se toliko nas osjeća napeto i zašto taj osjećaj zaslužuje znatiželju i ljubaznost, a ne sram.
Vrlo stari alarm u vrlo novom svijetu
Anksioznost je u svojoj osnovi sustav za uzbunu. Razvila se kako bi naše pretke održala na životu: šuštanje u travi, stranac na rubu logora, zima s premalo hrane. Tijelo na mogući izvor opasnosti odgovara tako što izoštrava pažnju, ubrzava srce i priprema mišiće za djelovanje. Veći dio ljudske povijesti ti su alarmi dolazili i prolazili. Opasnost bi prošla, tijelo bi se smirilo.
Moderni život traži od istog alarma da radi u posve drukčijim uvjetima. Malo tko od nas susreće lavove, ali mnogi se susreću sa stalnim nizom sitnijih znakova da bi nešto moglo poći po zlu: neodgovorena poruka, rok, naslov o krizi na drugom kraju svijeta, obavijest u jedanaest navečer. Svaki je znak mali. Zajedno mogu spriječiti da se alarm ikada posve ugasi.
Što naše vrijeme čini drukčijim
Istraživači i klinički stručnjaci ističu nekoliko obilježja modernog života koja kao da hrane anksioznost:
- Stalna povezanost. Telefoni u spavaću sobu donose posao, brige i vijesti cijelog svijeta. Ima manje prirodnih stanki tijekom dana, a um se rijetko odmara bez novih podražaja.
- Neizvjesnost. Posao je za mnoge manje siguran, stanovanje je skupo, a veliki globalni problemi djeluju blizu, ali izvan naše kontrole. Neizvjesnost je jedan od najjačih pokretača zabrinutosti.
- Uspoređivanje. Uvijek smo se uspoređivali s drugima, ali nikada prije s tisućama pomno odabranih trenutaka iz tuđih života svaki dan.
- Usamljenost. Godine 2023. glavni liječnik Sjedinjenih Država (Surgeon General) opisao je usamljenost i društvenu izolaciju kao epidemiju. Osjećaj odvojenosti čini svijet prijetećim, a anksioznost vjerojatnijom.
- Zajednički šokovi. SZO je izvijestila da je u prvoj godini pandemije bolesti COVID-19 globalna prevalencija anksioznosti i depresije porasla za oko 25 posto. Izolacija, žalovanje i financijske brige imali su svoju ulogu.
Ništa od toga ne znači da je moderni život jednostavno loš niti da je prošlost bila mirna. Znači da se od našeg živčanog sustava traži da obradi više toga, češće, uz manje trenutaka pravog odmora.
Osjećati tjeskobu nije osobni neuspjeh
Jedan od najtežih dijelova anksioznosti jest drugi sloj koji često donosi: misao da se ne bismo smjeli tako osjećati, da se drugi bolje nose, da je s nama nešto pogrešno. Taj drugi sloj može biti teži od prvoga.
Pomaže se sjetiti da je anksioznost normalna ljudska reakcija, a ne mana karaktera. Čak i istraživanja stresa pokazuju da je važno kako razmišljamo o svojim reakcijama. U poznatom nizu studija psihologinja Alia Crum i njezini kolege otkrili su da su ljudi koji su naučili vidjeti stres kao nešto što im može i pomoći, a ne samo naštetiti, imali zdravije reakcije na stres i osjećali se sposobnijima nositi se s njim. Osjećaj nije morao nestati da bi stvari krenule na bolje. Promijenio se odnos prema osjećaju.
Kada anksioznost traži više od brige o sebi
Svakodnevna anksioznost raste i pada. Može biti neugodna, ali prolazi. Ponekad, međutim, anksioznost postane toliko jaka ili toliko stalna da oblikuje svaki dan: izbjegavate mjesta ili ljude, tjednima loše spavate, osjećate paniku u tijelu ili vam je teško raditi i uživati u bilo čemu. Tada se isplati razgovarati s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje. Anksiozni su poremećaji česti i dobro reagiraju na liječenje. Traženje pomoći znak je snage, a ne slabosti.
Nježniji način da počnete
Kod svakodnevne anksioznosti male stvari pomažu više nego što mislimo. Nekoliko sporih udisaja s dugim, mekim izdahom. Deset minuta vani, uz pogled na drveće ili nebo. Telefon ostavljen u drugoj sobi tijekom jedne večeri. Razgovor s nekim tko zna slušati. Čuti miran glas kako govori nešto ljubazno.
Upravo je ovo posljednje razlog zašto postoji Still Meadow. To je tiho mjesto gdje možete sjesti na livadu po vlastitom izboru, slušati nježnu glazbu i zvukove prirode te čuti kratke priče o nadi iz drevnih tradicija ili riječi koje ste sami napisali. Neće riješiti probleme modernog života. Ali može vašem alarmnom sustavu dati nekoliko minuta odmora i podsjetiti vas da niste sami u onome što osjećate.
Izvori
- World Health Organization (2023). Anxiety disorders, fact sheet. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/anxiety-disorders
- World Health Organization (2022). COVID-19 pandemic triggers 25% increase in prevalence of anxiety and depression worldwide. https://www.who.int/news/item/02-03-2022-covid-19-pandemic-triggers-25-increase-in-prevalence-of-anxiety-and-depression-worldwide
- Office of the U.S. Surgeon General (2023). Our Epidemic of Loneliness and Isolation. https://www.hhs.gov/sites/default/files/surgeon-general-social-connection-advisory.pdf
- Crum, A. J., Salovey, P., & Achor, S. (2013). Rethinking stress: The role of mindsets in determining the stress response. Journal of Personality and Social Psychology, 104(4), 716–733.