Korisna strana anksioznosti
Anksioznost je neugodna, ali nije vaš neprijatelj. Kako malo brige pomaže da se pripremimo, usredotočimo i brinemo, i kako je slušati a da nas ne preuzme.
Većina onoga što čujemo o anksioznosti odnosi se na to kako je se riješiti. To je razumljivo: može biti užasna. No anksioznost nije samo problem koji treba riješiti. U pravoj mjeri, ona je jedan od načina na koji se naš um brine za nas. Razumijevanje njezine korisne strane može je učiniti malo manje zastrašujućom i malo lakšom za življenje.
Emocija sa zadaćom
Svaka emocija ima svrhu. Tuga nas usporava nakon gubitka. Ljutnja nam pomaže braniti ono što je važno. Anksioznost gleda unaprijed. Pita: što bi moglo poći po zlu i jesmo li spremni?
Psihijatar Randolph Nesse, jedan od utemeljitelja evolucijske medicine, uspoređuje anksioznost s detektorom dima. Detektor koji ponekad zazvoni kad zagorite tost naporan je, ali onaj koji šuti tijekom pravog požara mnogo je gori. Naš je sustav anksioznosti podešen da bude pomalo previše osjetljiv jer je našim precima propustiti pravu opasnost bilo daleko skuplje nego nekoliko lažnih uzbuna.
Dakle, kad osjećate tjeskobu prije putovanja, ispita ili teškog razgovora, vaš um ne griješi. Pokušava vas zaštititi. Problem nije u tome što alarm postoji, nego u tome što u modernom životu može zvoniti prečesto, preglasno ili zbog stvari koje ne možemo promijeniti.
Malo brige pomaže nam da damo najbolje od sebe
Prije više od stotinu godina psiholozi Robert Yerkes i John Dodson opisali su obrazac o kojem se od tada raspravlja: uspješnost se u pravilu poboljšava kako uzbuđenje raste, do određene točke, a zatim pada kad uzbuđenje postane preveliko. Premalo napetosti i dosađujemo se te postajemo nemarni. Previše i ukočimo se. Između toga postoji zona u kojoj smo budni, usredotočeni i u najboljoj formi.
Mnogi to znaju iz iskustva. Malo nervoze prije izlaganja tjera vas da se pripremite, uvježbate i budete pažljivi. Sportaši i glazbenici često kažu da lošije igraju ako uopće ne osjećaju nervozu. Blaga anksioznost je energija. Pitanje je kako je iskoristiti, a ne dopustiti da nas preplavi.
Priča koju pričamo o svojoj nervozi
Istraživanja upućuju na to da način na koji tumačimo znakove anksioznosti može promijeniti njihov učinak na nas.
U jednoj studiji psiholog Jeremy Jamieson i kolege rekli su nekim studentima koji su se pripremali za težak ispit da im osjećaj anksioznosti zapravo može pomoći da dobro prođu jer uzbuđenje može poboljšati uspješnost. Ti su studenti bolje riješili dio iz matematike od onih koji nisu dobili takvu poruku. Srce im je i dalje lupalo; samo su to lupanje drukčije čitali.
U sličnom nizu istraživanja Alia Crum i kolege utvrdili su da su ljudi kojima je pomognuto da stres vide kao nešto što može i potaknuti, a ne samo naštetiti, izvještavali o boljoj dobrobiti i pokazivali zdravije fiziološke reakcije. Poruka nije da je anksioznost ugodna. Poruka je da srce koje ubrzano kuca može značiti „spreman sam” jednako kao i „u opasnosti sam”.
Anksioznost kao znak brige
Postoji i druga, tiša strana anksioznosti. Brinemo se za ono što nam je važno: za svoju djecu, zdravlje, posao, ljude koje volimo, stanje svijeta. U tom je smislu anksioznost često prikrivena briga. Kad to primijetimo, može se ublažiti. Umjesto „zašto sam ovakav?”, možete reći: „Naravno da to osjećam. To mi je važno.”
Taj pomak ne uklanja osjećaj, ali mijenja vaš odnos prema njemu: od borbe protiv njega prema slušanju.
Slušati, a ne se pokoravati
Koristan način postupanja s anksioznošću jest onaj kojim biste se odnosili prema tjeskobnom prijatelju. Slušate. Ozbiljno shvaćate njegovu brigu. Provjerite postoji li nešto praktično što se može učiniti. A zatim, ako trenutačno nema što učiniti, nježno ga umirite i pomognete mu da se smiri.
Isto možete učiniti i sa svojim umom:
- Primijetite je. „Osjećam anksioznost.” Imenovanje osjećaja može ga učiniti malo manje zahtjevnim.
- Pitajte na što upućuje. Postoji li stvarni problem i je li moguć mali korak koji možete poduzeti danas?
- Poduzmite korak ili ga ostavite da se odmori. Ako možete djelovati, djelujte. Ako ne možete, podsjetite se da dulje brinuti neće promijeniti ishod.
- Pomozite tijelu da se smiri. Sporo disanje, kratka šetnja ili nekoliko minuta tišine mogu smiriti alarm kako bi se razmišljajući dio uma mogao vratiti u igru.
Kada se alarm ne gasi
Korisna strana anksioznosti ima granice. Ako je briga stalna, ako panika dolazi niotkuda ili ako zbog straha izbjegavate obične dijelove života, alarm vam više ne pomaže. To nije slabost; to je znak da potražite podršku. Liječnik ili terapeut može pomoći, a postoje i učinkoviti oblici liječenja.
Za svakodnevnu anksioznost može pomoći mjesto na kojem se alarmu dopušta odmor. U Still Meadowu možete sjesti na tihu livadu i čuti stare priče o vodi koja se ne bori protiv kamena te o bambusu koji se savija pod snijegom, a ne lomi. One nas podsjećaju da biti osjetljiv, budan i brižan nije mana. To je dio onoga što nas čini ljudima.
Izvori
- Yerkes, R. M., & Dodson, J. D. (1908). The relation of strength of stimulus to rapidity of habit-formation. Journal of Comparative Neurology and Psychology, 18, 459–482.
- Crum, A. J., Salovey, P., & Achor, S. (2013). Rethinking stress: The role of mindsets in determining the stress response. Journal of Personality and Social Psychology, 104(4), 716–733.
- Jamieson, J. P., Mendes, W. B., Blackstock, E., & Schmader, T. (2010). Turning the knots in your stomach into bows: Reappraising arousal improves performance on the GRE. Journal of Experimental Social Psychology, 46(1), 208–212.
- Nesse, R. M. (2019). Good Reasons for Bad Feelings: Insights from the Frontier of Evolutionary Psychiatry. Dutton.