Still Meadow

Objavljeno · 4 min čitanja

Zašto opuštanje nije luksuz

Odmor se često shvaća kao nagrada nakon posla. Istraživanja o disanju, prirodi i meditaciji pokazuju da je to osnovna potreba zdravog uma i tijela.

U mnogim kulturama opuštanje je nešto što osjećamo da moramo zaslužiti. Prvo posao, e-pošta, kućanski poslovi; zatim, ako ostane vremena, odmor. Često ne ostane vremena. Ipak, znanost o stresu govori drukčiju priču: opuštanje nije nagrada za produktivan život. Ono je dio onoga što zdrav život čini mogućim.

Dva načina rada živčanog sustava

Naš autonomni živčani sustav radi pomalo poput automobila s gasom i kočnicom. Gas, koji se često naziva sustavom „bori se ili bježi”, priprema nas za djelovanje: srce ubrzava, disanje postaje brže, mišići se napinju, pažnja se sužava. Kočnica, koja se katkad naziva sustavom „odmori se i probavi”, čini suprotno: srce usporava, probava se nastavlja, tijelo se popravlja.

Oboje je zdravo. Problemi počinju kad se gas drži pritisnut dugo, a kočnica se rijetko koristi. Mnogi ljudi danas tako žive, prelaze s jednog zahtjeva na drugi, a da se nikad zaista ne zaustave. S vremenom se tijelo koje je uvijek spremno za akciju umori, loše spava i teže se smiruje, čak i kad ništa nije pogrešno.

Odgovor opuštanja

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća kardiolog s Harvarda Herbert Benson opisao je ono što je nazvao odgovorom opuštanja: stanje dubokog odmora koje je tjelesna suprotnost odgovoru na stres. Utvrdio je da ga se može namjerno izazvati jednostavnim praksama, kao što su tiho sjedenje, ponavljanje riječi ili fraze i nježno vraćanje pažnje na nju kad god um odluta. Puls i disanje usporavali su, a ljudi su izvještavali da se osjećaju mirnije.

Njegov je rad bio važan zbog svoje jednostavnosti. Odgovor opuštanja nije rezerviran za redovnike ni stručnjake. To je ugrađena sposobnost svakog ljudskog tijela koja samo čeka da je upotrijebimo.

Dah kao vrata

Disanje je jedan od rijetkih dijelova živčanog sustava na koje možemo izravno utjecati. Kad smo anksiozni, skloni smo disati brzo i plitko, visoko u prsima. Kad usporimo disanje, osobito izdah, tijelo to shvaća kao znak da je sigurno.

Sustavni pregled iz 2018. koji je vodila Andrea Zaccaro obuhvatio je studije o sporom disanju, definiranom kao manje od deset udisaja u minuti. Utvrdio je da je sporo disanje povezano s većom varijabilnošću srčanog ritma, pokazateljem prilagodljivog, dobro reguliranog živčanog sustava, te s promjenama moždane aktivnosti povezanima s opuštanjem. Novija istraživanja upućuju na oko šest udisaja u minuti kao na ritam pri kojem su ti učinci često najjači.

Ne morate brojati točno. Nježno udisanje kroz nos oko četiri sekunde i izdisanje oko šest, nekoliko minuta, mnogima je dovoljno da osjete razliku.

Meditacija: korisna, ali ne čarobna

Meditacija se često predstavlja kao lijek za sve. Dokazi su skromniji, a na neki način i ohrabrujući. Velika meta-analiza objavljena u časopisu JAMA Internal Medicine 2014., koju je vodio Madhav Goyal, pregledala je 47 pokusa s više od 3500 sudionika. Utvrdila je da programi meditacije svjesnosti dovode do malih do umjerenih poboljšanja anksioznosti, depresije i boli.

„Malo do umjereno” je iskrena procjena. Znači da meditacija nije čudo, ali je stvarna, mjerljiva pomoć, u nekim studijama usporediva s drugim utvrđenim pristupima. I kao i tjelovježba, njezine koristi rastu s vježbanjem.

Tihi lijek prirode

Čini se da pomaže i vrijeme provedeno u prirodi. U studiji na gotovo 20 000 ljudi u Engleskoj Mathew White i kolege utvrdili su da su ljudi koji su najmanje 120 minuta tjedno provodili u prirodnim prostorima, poput parkova, šuma ili obale, češće izvještavali o dobrom zdravlju i visokoj dobrobiti od onih koji u prirodi nisu provodili vrijeme. Činilo se da nije važno dolaze li ta dva sata u jednoj dugoj šetnji ili u nekoliko kraćih posjeta.

Studija pokazuje povezanost, a ne dokaz uzroka, ali odgovara onome što mnogi osjećaju: livada, šuma ili more imaju način da nam brige učine manjima. Čak i slike i zvukovi prirode nekim ljudima mogu pomoći da se osjećaju mirnije, što je jedan od razloga zašto Still Meadow koristi prave snimke ptica, vjetra, vode i kiše.

Odmor kao praksa, a ne nagrada

Ako je opuštanje osnovna potreba, zaslužuje mjesto u danu, a ne samo u preostalim minutama. Nekoliko ideja:

Opuštanje nije lijenost. Tako se tijelo oporavlja, tako um daje smisao danu i tako pronalazimo energiju da brinemo o drugima. Ne morate ga zaslužiti. Dovoljno je dopustiti ga sebi.

Izvori

  1. Benson, H. (1975). The Relaxation Response. William Morrow.
  2. Zaccaro, A., Piarulli, A., Laurino, M., et al. (2018). How breath-control can change your life: A systematic review on psycho-physiological correlates of slow breathing. Frontiers in Human Neuroscience, 12, 353. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30245619/
  3. Goyal, M., Singh, S., Sibinga, E. M. S., et al. (2014). Meditation programs for psychological stress and well-being: A systematic review and meta-analysis. JAMA Internal Medicine, 174(3), 357–368. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24395196/
  4. White, M. P., Alcock, I., Grellier, J., et al. (2019). Spending at least 120 minutes a week in nature is associated with good health and wellbeing. Scientific Reports, 9, 7730.